Snovi imaju funkciju individuacije svesti. Bitni su jer komentarišu ponašanje svesnog ega i najfinije dinamičko talasanje psihe. Ovde su dati oni upečatljivi. Snevač je Lukijan McNovacca (1997), moj sin.
februar 2003.
Žena-pauk i metalna kocka
Na brdu živi veštica. Ta veštica izgleda kao pauk. Ona ima nekakvu metalnu kocku kojom hvata sve ratnike koji nasrću na brdo. Ma koliko da se ratnika stvori, kocka ih sve uništi. Odjednom sam i ja ratnik i to Kralj. Na konju sam i imam saborce. Pauk-veštica pravi knjige (a ima ih i na zalihama) i njima se brani. I naše oružje su knjige. Odjednom ona učini čaroliju da naši konji polete. Mi se uznosimo kod Vile.
Bez sumnje, Pauk-veštica sam ja. Što zbog neumoljive metalne kocke realnosti kojom uništavam 'neprijatelje', što zbog odbrambene strategije s knjigama. To što me Luka vidi kao vešticu jeste stroga opomena meni. Tamni ženski aspekt, Kali, krvoločna uništiteljka predstavlja trenutnu konstelaciju mog, očigledno nasilnog iako ipak samo verbalnog, načina da se obračunam sa problemima Lukine psihe. A problem broj jedan, kako ja to vidim, jeste njegov eskapizam, jer bekstvo u kompjuterske igrice je bekstvo kao i svako drugo. Ženski tamni princip prenosi se na onaj svetli. Luka se uznosi kod Vile. Knjige su njegovo oružje. Moje dete služi se mojom argumentacijom.
februar 2004.
Umnožavanje-kloniranje
Sa terase pravim crne pse sa bodljikavim ogrlicama oko vrata. Ljudi ih uzimaju, oduševljeni. To postižem snažnim naporom tela i zakolutavanjem očiju tako da se beonjače zacrvene. Ima još trikova da se to napravi, prvi sam zaboravio, ovaj sa napinjanjem tela i očiju je drugi, a treći je kad se popneš na drvo i mašeš gromom. To sa gromom mi nije uspelo. Mama pravi narandžasto-ružičaste, lake i fine pse.
San nije loš jer to što Luka produkuje nije opasno, ljudi to hoće da uzmu. On je kreator i umetnik, pravi nešto, njegovi atributi su božanski, on stvara bića, kako sam kaže 'iz sebe'. Psi su crni, ali ukroćeni, energija je negativna ali kanalisana, ima čak i svoju ciljnu grupu. Nauk valjda dajem ja. Doduše, ono što u njegovom snu pravim, nosi i moje boje, lako je i ovde pozitivno.
decembar 2004.
Crveni Džin je pogođen u njušku
Sanjao sam da sam prošao kroz Zvezdanu kapiju (prethodne večeri gledao film Stargate). Unutra su bile zvezde. Prošao sam kroz svetlosni tunel. Sa druge strane bio je džin, ogroman i crven. Druga deca su bila na njemu i udarala ga sa strane. Ja sam se popeo na njegovu glavu i udario ga pravo u njušku. On se prenuo i pitao zašto ga udaram. Pa, i drugi to rade, odgovorio sam.
Rekla bih da je Crveni Džin svakako nekakav negativni princip. Luka ume da udari u sam centar tog principa. Čime? Znanjem o tome da ga suštinski nema. Moj nauk je da zlo ne postoji, da ono predstavlja neznanje, da živi od našeg straha. I Luka to zna, ali se ipak boji. Opsednut je smrću (U natalnoj karti ima stelijum planeta u 8. kući. Tu je: Sunce, Jupiter, Neptun, Uran. Olakšavajuća okolnost je da njegova 'kuća smrti' zatvara ugao sa sazvežđem Vodolije). Interesantno je da Luka ima komunikaciju sa Crvenim Džinom. Razlog napada, međutim, jeste ugledanje na drugu decu, što ima dobru i lošu stranu. Dobru - jer se njegova Persona prilagođava, lošu - jer to prilagođavanje nije odraz unutrašnje potrebe.
maj 2005.
Jaje - Jastvo
Jedem jaje, ali u njemu je još jedno manje koje progutam. Umirem. Počinjem da se smanjujem. Mama pada u nesvest od žalosti. Ulazim u drugu polovinu ljuske, pošto sam se smanjio na njegovu veličinu i postajem Čiča Gliša koji može da se vrati u koje hoće vreme. Mogu da se vratim u vreme kad sam bio beba, čak i u vreme pre nego što sam pojeo to jaje sa ljuskom. Kao Čiča Gliše hodam kroz nacrtani, šareni svet sa ručicama-crtama i ne mogu da shvatim kako sam se ovde našao i šta sad tu da radim.
Jaje je simbol Jastva. San mu pokazuje jedan retrogradni trend, s jedne strane, i veliku maštovitost i moć, s druge. To što se smanjuje i ulazi u ljusku je nazadovanje, skupljanje duše koja se smanjuje umesto da se širi. Totalno nazadovanje pokazuje Čiča Gliša koji je čovek samo u konturama. Ipak, u celom procesu je i nešto pozitivno a to je da Luka upravlja vremenom, da hoda kroz vreme i može da promeni svoju sudbinu zbog koje je postao lik iz crtanog filma.
jun 2006.
Papagaj um
Šareni ogromni papagaj sa snažnim kljunom, i nogama, i isto takvim kandžama napao je vlasnika, nekog čoveka sa nacrtanom glavom i na sred čela mu napravio ranu. Čovek beži ali taman kad je papagaj hteo da mu zada još jedan udarac u stomak, čovek umre. Tu je i crna velika mačka, ima tri divna plava oka. Samom sebi govorim: Samo tvoja najbolja mačka može to da uradi (da ubije čoveka). Crna kuja je tu, takođe. Juri malu crnu mačku jer joj je ona uzela sok.
U papagaju vidim simboliku razornog uma. On je šaren, snažan i ovde destruktivan. Trooka crna mačka je moćno nesvesno, ali opet destruktivnog predznaka. Luka je svestan svojih moći ali u njemu dejstvuju one mračne, što pokazuju međusobno sukobljeni tamni principi crnog psa i mačke.
jun 2006.
Samuraj
Samuraj ubija dvojicu po dvojicu dečaka tri puta. Dolazi red na mene. Budim se, uplašen. Ponovo zaspim i nastavim san: Samuraj ubija i mene! Ne bojim se: znam da je to san.
Suština kendo mačevanja, koje Luka odskoro trenira, jeste zaustavljenje uma da bi se ispoljio čisti sjaj instikta i budnosti. Tako se postiže ratništvo. Lukin trener, čika Peđa, predstavlja samuraja. Mom detetu je bilo potrebno da prenese sliku ovog procesa i proživi ga u snu. Život je san zato može da se umre, pošto nema smrti nego samo buđenja.
jul 2006. (Herceg Novi)
Tri sna na moru
Prvi san: Gorila me napada, a biljka brani. Nemam pušku dok drugi dečaci imaju puške i bore se protiv malih majmuna. U kući je neka stara žena koja kuva kafu.
U Lukijanu je na delu pasivni ženski princip (biljni svet pripada ženama) i ženski aspekt Here (stare i mudre, i opet pasivne Anime). Drugi dečaci su u prednosti. Život sa očevima naoružao ih je muškim atributima.
Drugi san: U hotelu jedna ranjena doktorka leči ljude. Ona pravi nevidljivu bombu od nekog čoveka.
Ranjena doktorka sam ja. Lukin i moj odnos je frustrirajući i nagomilava negativnu energiju u njemu. Preteći san, namenjen meni.
Treći san: Luku juri ajkula, ali on se okreće i počinje da joj priča viceve. Ajkula ne može da izdrži, smeje se i zaboravlja šta je naumila.
Šeherezada, Luka, izlazi na kraj sa zlom na jedan od najkreativnijih načina - smehom i pričom. On kroti svoje veliko i opasno Nesvesno.
septembar 2006.
Moćna Marijana
Sanjam da učiteljica Marijana trese školsku zgradu.
Luka svoju učiteljicu doživljava kao vrlo moćnu. Preteruje, jer u protivnom ne bi sanjao.
septembar 2006.
Maka Mao se vratila
Napolju je kiša i naša Maka se vratila i mjauče u ulazu naše zgrade. Neko na drugom spratu izlazi, Maka se uplaši, siđe na prizemlje i sakrije se iza kreveta koji tamo stoji pod stepeništem. S puno opreza, ipak, popne se ona na četvrti sprat i mi je primimo. Mama kaže da Maka želi samo žvaku. Dajemo joj žvaku i Maka kao malo žvaće.
Draga Mako, znam da je napolju kiša i da ti je teško i da ono što tražiš nije žvaka već dom, ali nemamo mesta za nekog ko se toliko linja kao ti i ko je toliko nepouzdan.
|